Reklame

Adem Jašari, srpska državna bezbednost mu je dala oreol sveca za Šiptare
Adem Jašari. Za svakog, ili skoro svakog Šiptara na Kosmetu, nacionalni heroj. Simbol borbe za slobodu i nezavisnost šiptarskog naroda.
U stvarnosti, neko ko je bio kriminalac i ubica. Čovek koji je bio u ozbiljnom sukobu sa zakonom.
Državna bezbednost ga je pratila i snimala neprestano, gotovo danonoćno je bio pod video i audio nadzorom. Znali su za svaku njegovu akciju unapred, još dok je planirana, pratili su njegove odlaske u zasede, pratili su njegova slavlja nakon završenog krvavog pira. Najčešće ubistva policajaca u Srbici i okolini, Kosovskoj Mitrovici i širom Drenice.
Jedan pokušaj policije, nakon ubistva dva i ranjavanja četiri policajca u Donjim Prekazama, nakon napada na kuću Adema Jašarija, gde je živela njegova mnogobrojna familija, završio se, nakon ranjavanja po nekoliko pripadnika na obe strane povlačenjem policije.
Mesec dana nakon ove akcije policije, grupa Adema Jašarija ponovo je napala krajem februara 1998. godine. U selu Likošane u Drenici, ubijena su četiri policajca a dvojica ranjena.
Operativci SDB koji su pod stalnim audio i video nadzorom imali Adema Jašarija i zasigurno su znali za pripremu i sprovodjenje ove akcije, ništa nisu preduzeli makar da spasu nevine policajce koji su tom prilikom stradali.
U medjuvremenu, sve pokušaje inostranih faktora da posreduju u kosmetskom konfliktu, ondašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević je kategorički odbijao, a onda dobro ispropagiranim referendumom sebi i dao pravo da može raditi šta mu je po volji. (Možda će neko dati primedbu da je narod glasao za to, narod jeste glasao ali na jasno postavljeno pitanje, niko pametan ne bi glasao da se mogu ubijati nevini).
Usledila je, nakon ubistva policajaca u Likošanima, nova akcija policije. Ovoga puta bez povlačenja.
Opkoljeno je selo Donje Prekaze, navodno je ženama i deci i starcima dat rok za predaju, tačnije izlazak iz kuća i dvorišta, a onda uz korišćenje minobacača, teških mitraljeza i streljačkog naoružanja.
Donje Prekaze, kuće klana Jašari
Tog 3. marta 1998. godine, izmedju 56 ubijenih u klanu Jašari, bio je sam Adem Jašari, njegov brat i drugi pripadnici njegove terorističke bande, ali i žene, deca i starci.
Teroristička OVK nije pre ovog dogadjaja imala veliku podršku medju Šiptarima, već je većina Šiptara sledila Ibrahima Rugovu i njegovu umereniju politiku u rešavanju krize. Medjutim, nakon ovog dogadjaja, OVK je dobila masovnu podršku Šiptara širom Kosmeta.
Nakon 15 godina, gledajući sa ove vremenske distance, stiče se utisak da je upravo SDB Srbije pomogla da se teroristička UČK legalizuje i omasovi.
Zašto?
Evo i objašnjenja. Ako su mogli da danonoćno imaju video i optički nadzor Adema Jašarija, njegove kuće i njegovih aktivnosti, zar sve nije moglo biti rešeno na drugi način.
Dva para dobrih snajperista bi u roku od 1 minuta mogla da obezglavi bandu u dvorištu, ili negde na putu. Taktički i vojnički sasvim izvodljivo i bez ikakvih problema mogao je biti ubiven Adem Jašari, njegovi banditi.
On je mogao više puta biti likvidiran i van kuće, medjutim, iako su prilike bile idealne za to ništa nije preduzeto.
Rezultat toga, jeste sledeći. Od dve manje terorističke grupe, ove u Drenici i jedne manje u Jablanici, šiptarski ekstremisti su se homogenizovali i organizovali u repektabilnu vojnu silu, terorističku OVK, koja je u leto 1998. godine pod svojom kontrolom imala koro 40% teritorije Kosova i Metohije.
Očigledna je pomoć, namerna ili ne, od strane DB Srbije da do toga dodje, upravo nepostupanjem ili pogrešnim postupanjem u vezi terorističkih aktivnosti Adema Jašarija i njegovih ubica.
Tako je sve počelo pre tačno 15 godina.
Onda je usledio "Milosrdni andjeo", NATO pakta, u kojem nije bilo milosrdja ni za Srbe, ni za Šiptare.
Zoran Stijović, šef analitike RDB na KiM 1998. g. vevovatno zna zašto je počinjen zločin  nad   ženama i decom  umesto likvidacije Adema Jašarija
A nakon tih 15 godina, Kosovo i Metohija se nalaze pod okupacijom NATO snaga, Srbija je ostala bez strateški najvažnjeg dela svoje teritorije, dela na kojem je nastala. Šiptarska populacija na Kosovu i Metohiji u jako teškoj situaciji. Procenat nezaposlenih najveći u Evropi, više od 45%. Procenat obolelih od kancerogenih oboljenja i smrtnost najveća na svetu, posledice bombardovanja osiromašenim uranijumom bezbroj lokasiji na teritoriji Kosmeta.
Mala grupa ljudi, koja je u vlasti, koja je u najužoj sprezi sa organizovanim kriminalom, ili, tačnije rukovodi kriminalnim aktivnostima. Na Kosmetu cvetaju samo šverc narkoticima, oružjem, prostitucija, trgovina ljudskim organima i pljačka. Ali, to je privilegija i blagoslov od svojih mentora sa zapada imaju samo malobrojni. Pokrajinom rukovode kriminalni klanovi, čije su interesne zone jasno razdeljene po regionima. Politika i političari su u njihovim rukama, dok običnog Šiptara i dalje ubedjuju, nakon toliko godina od odlaska organa držav Srbije sa tih terotorija, kako su im upravo Srbi krivi za to što žive tako kako žive. A žive, jako loše. Toliko loše, da to pisanjem u nekom novinarskom tekstu nije moguće dočarati. Treba otići pa videti.

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.