Bila je voljena, obožavana, lepa a opevana je kao - đubre.
Kasne su sedamdesete i Biljana, tada jedna od najpoznatijih jugoslovenskih manekenki, kreće u Sarajevo i u novi život, a Bora, s kojim se izvesno vreme zabavljala, zove je da se oproste. Nalazi ga u kafani „Pod lipom“, a on kao da je upravo izašao iz pesme koju će joj ubrzo pročitati: bio je za šankom, mrzeo pomalo i sebe i druge... i onda joj je u dahu izrecitovao pesmu čiji refren poentira onim čuvenim „ostani đubre do kraja“.
- U tom trenutku pesma i nije ostavila neki naročiti dojam na mene. Zasmetalo mi je ono „đubre“, ali nisam pridavala tome pažnju jer sam bila zaljubljena u drugoga - seća se Biljana.
Njen odlazak bila je bolna inspiracija za još jednu legendarnu pesmu koju je Bora napisao tu, na licu mesta - „Dva dinara druže“. I opet su stihovi išli na račun lepe manekenke: „sve što iole vredi palo je u vodu, opet me je žensko napravilo volom, igrao sam samo epizodu“.
0 коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.