Reklame

Simo Spasić, bivši predsednik Udruženja kidnapovanih i ubijenih sa Kosova i Metohije, izašao je 7. maja iz zatvora, nakon što je 2009. godine bio osuđen na četiri godine i tri meseca jer ga je sud oglasio krivim za silovanje bivše supruge Sandre Stanković i za ugrožavanje bezbednosti.
Robiju mi smestili bivša žena i njen ljubavnik, u zatvoru sam izgubio vid i obogaljio!
U ispovesti za Pressonline tvrdi da je čitava stvar bila nameštaljka, da je robijao nevin i da će tražiti reviziju postupka. Osim toga, tvrdi je nebrigom Uprave u tamnici dobio šećer, izgubio vid na jednom oku i obogaljen je na jednu nogu!

Zar nije trebalo da izađete početkom marta iz zatvora, a ne tek 7. maja? 

Našli su mi neki saobraćajni udes, da treba da platim 100.000 dinara i pošto nisam imao čime, preinačili su mi to u zatvorsku kaznu. Ležao sam još više od dva meseca. Kazna od četiri godine i tri meseca mi je istekla 4. marta, kad sam potpisao otpusnu listu, potvrdu da sam slobodan građanin. I umesto da izađem na slobodu, ubacili su me u maricu i odvezli u Okružni zatvor u Kragujevcu.

I kako ste podneli tu dopunsku kaznu?

Teže mi je pao taj premeštaj u Kragujevac, nego sve godine zatvora u Nišu. Jer lepo piše u otpusnoj listi “pušten na slobodu”. Umesto da vidim slobodu, mene čeka marica, interventna, i prebacuje u Okružni zatvor u Kragujevac, sa obrazloženjem da nisam platio tu novčanu.

Kako ste podneli te četiri i po godine zatvora?

Prošao sam pakao, traume! Od toga sam dobio šećer 12 i po, duplo od normalnog. Izgubio sam vid na desnom oku kao posledica šećera. Čekao sam dugo operaciju, nisu mi dali, pa uputim tužbu i kad sam uputio tužbu, operišu me u Nišu na očnoj klinici i sada vidim 35 odsto na desno oko. Ali da je bila na vreme operacija, spasili bi mi oko.
I nogu sam povedio, pokidana mi je Ahilova tetiva. Pao sam niz stepenice kad smo ribali hodnik. I nisu me vodili na operaciju nego su mi stavili gips, korito, nisam mogao ni u ve-ce da odem. Šest meseci sam nosio gips. I sad šepam, hramljem na levu nogu. Ne mogu na prste da se oslonim, samo na petu. Tražio sam od Uprave za izvršenje zavodskih sankcija i tadašnjeg direktora Milana Obradovića da mi prekinu kaznu radi izvršenja operacije, on je lično odbio. On je potpisao da to ne može! Trebalo je da se uradi operacija, oni su bili dužni po zakonu, pošto sam povredu dobio na izdržavanju kazne, bili su obavezni da me leče, da mi čuvaju zdravlje, a oni su mi život upropastili, dobio sam šećer, ostao bez vida i gegam na levu nogu.

Tvrdili ste u pismima koja ste slali iz zatvora da ste nevini? Ima li dokaza u Vašu korist?

Sud je doneo presudu verujući njoj na reč da je silovana. Veštak sudske medicine u Nišu Miroslav Milić mi je u razgovoru, pošto sam ga zvao iz zatvora, rekao da ona nije bila silovana! Ni u njegovom nalazu to ništa ne piše! Veštak Milić mi je rekao: “Ja sam bio sudski veštak, očekivao sam da me sud pozove da svedočim, ali sud me nije pozvao”. To mi je rekao i rekao je da nije mogao da se sam meša u rad suda, ali ako bude ponovljeno suđenje on će svedočiti kako je bilo.
A u njegovom nalazu piše da je ona povređivana mesecima unazad, da je imala ugrize i povrede na telu, po butinama, grudima, ramenima, starih po više nedelja i meseci, pre navodnog silovanja. A kad sam je pitao na suđenju ko joj je to uradio, ona je rekla da ne može da kaže. Da je to njena privatna stvar. I sudija je to prihvatio. Neverovatno!

Dobili ste i kaznu za ugrožavanje bezbednosti?

Ključni svedok za ugrožavanje sigurnosti za šta sam dobio četiri meseca robije, bio je Bratislav Marković, poslodavac navodno silovane Sandre Stanković, moje bivše žene. On je na sudu tvrdio da sam mu pretio, a izjavio je da je u nesrodnoj vezi sa njom, da nju i ne poznaje toliko, da je pre par dana upoznao, da je njegova ćerka dovela da radi tu kao dispečerka.
Ali prvostepeni sud i glavni sudija Zoran Krstić nije znao za okolnost da je on u to vreme bio ljubavnik Sandre Stanković, moje bivše supruge. Saznanje za tu činjenicu je novonastala okolnost zbog kojeg je trebalo da se ponovi suđenje.

Čime dokazujete to da su oni bili ljubavnici?

Da je ovo istina, pokazuje i presuda Višeg suda u Nišu od 20. maja 2011. godine, gde je sud u privatnoj tužbi Sandre Stanković presudio da je Bratislav Marković otac devojčice koju je ona rodila 12. septembra 2009. godine. Ona je izjavila na tom suđenju da su njih dvoje bili u emotivnoj vezi od novembra 2008. godine nekoliko meseci i on je priznao da je otac deteta i da je začeto u tom periodu. Ona je mene prvobitno optužila da sam je ja u noći između 3. i 4. januara 2009. godine silovao i napravio dete, a ona je već bila trudna.
Ovo dokazuje da su mi ljubavnici smestili, ona me optužila za silovanje, a on za ugrožavanjebezbednosti, da sam mu ja navodno pretio bombom. Ej, pa ja nisam ni imao bombu! Nevin sam dobio četiri godine i tri meseca. Uništili su mi zdravlje, uništili su mi život!
A sudija Krstić je na suđenju rekao da svedok nije imao razloga da bilo šta izmisli. Evo dokaza da je kao njen ljubavnik i te kako imao razloga!

Šta je sa nožem za koji je tvrdila da ste joj sekli kosu i pretili njime?

Kuhinjski nož kojim je navodno sečena njena kosa, veš, čaršaf, kimono i pramenovi kose, ništa ja to nisam video. U presudi piše da je sudija Zoran Krstić primio nož i da se on nalazi u depozitu suda. Ja sam tražio da se na suđenju iznesu dokazi, nisu mi dali.
A ona sama je rekla na sudu da su joj 14. januara, posle 10 dana od događaja, sve te predmete vratili inspektori za krvne i seksualne delikte, i da je ona to bacila u đubre! Inspektori su rekli da joj je dato na usmeno odobrenje istražnog sudije Popović Zorana. Usmeno, ej!
Ja sam tražio te dokaze, jer je sudija Krstić napisao da su oni u depozitu suda. Tek 3. novembra 2011. godine Viši sud u Nišu, predsednik suda Ivan Bulatović, me obaveštava da pregledom popisne knjige, tokom 2009. godine, u depozit nisu bili primljeni nikakvi dokazni predmeti iz mog slučaja!
A glavni sudija Krstić je lagao, rekao da je on lično primio i da se nalazi u depozitu suda! A ona je dokaze bacila u đubre!

Hoćete li tražiti reviziju postupka protiv Vas?

Tražim ponavljanje krivičnog postupka, jer sam bio žrtva ove četiri i po godine. Isključivo sam kažnjen lažnom izjavom bivše žene i njenog poslodavca za kojeg se utvrdilo da je njen ljubavnik. Ako se ponavlja za Tatona i ostale, nek se ponovi i moj slučaj. Ja to nisam uradio!

Socijalno oduzelo decu bivšoj supruzi, zabranjeno joj da ih viđa!

Šta je sa Vašom decom, viđate li ih?
Sud i centar za socijalni rad su mojoj bivšoj supruzi oduzeli roditeljsko pravo i moja su deca sad u hraniteljskoj porodiciu u Merošinu pored Niša. Ja ih viđam, ona nema pravo da ih viđa. Bili su u zatvoru da me posete sa tim čovekom i sad će sud da donese presudu da mi dodeli decu.
Ona ih je zapustila i manipulisala njima i zato ih je Centar za socijalni rad oduzeo. Nisu išla u školu, uzimala je pare od Centra na račun dece, i od Sigurne kuće, i oni su videli da je manipulator, da je manipulisala decom i da ne vodi o njima računa i doneta je odluka da joj se oduzmu deca i roditeljsko pravo, tvrdi Simo Spasić.

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.