Reklame

Od kada je u Avganistan ušla američka vojska, proizvodnja opijuma porasla je 44 puta! U jednom delu sveta NATO trupe „žmure“ na promet narkoticima, dok drugde tolerišu razvoj „narkoindustrije“

Čudna je koincidencija da tamo gde NATO operativno kontroliše teritoriju, cvetaju proizvodnja i promet narkoticima. Kosovski Albanci su se još osamdesetih godina pročuli kao dileri droge i tadašnja SFRJ imala je mnogo muke u borbi da preseče pravce kojima se droga sa Bliskog istoka i Turske prebacivala u Zapadnu Evropu. Danas, kada je tzv. država Kosovo „nezavisna“, a NATO obezbeđuje njenu fizičku egzistenciju, prodaji narkotika ništa ne stoji na putu. Kako navodi dobar poznavalac političkih prilika na Kosovu i Metohiji, Milovan Drecun, „vodeći teroristi i zločinci su i glavni kriminalci – šefovi kriminalnih grupa na Kosmetu, ali i političari, odnosno funkcioneri i komandanti“.

Drugim rečima, skoro svaki visoki funkcioner tzv. države Kosovo, ima svoju kriminalnu bandu koja se, između ostalog, bavi i trgovinom narkoticima. Kako isti autor naglašava, profiti albanskih narko-grupa su ogromni, a od ukupne količine droge koja stiže na svetsko tržište, 65% prelazi preko teritorije Kosova, dok se čak 90% heroina za evropsko tržište prokrijumčari preko tog prostora. I sve se to dešava pod „budnim okom“ NATO trupa koje tolerantno gledaju na ovaj „biznis“.

NARKO-NATO-PROTEKTORATI

Na suprotnom kraju sveta, u Aziji, jedna druga država i njeni stanovnici, „proslavili“ su se kao proizvođači opijata, pre svega heroina. Naravno, u pitanju je Avganistan. Prema podacima OUN, na Avganistan otpada oko 93 procenta ukupne proizvodnje opijata u svetu. Međutim, posebno zaprepašćuje činjenica da, pema pisanju lista Politika, „od trenutka kada je u Avganistan ušla vojska SAD i NATO-a, proizvodnja opijata je porasla 44 puta“! Dakle, u jednom delu sveta, NATO trupe „žmure“ na promet narkoticima, dok u drugoj oblasti tolerišu neverovatnu dinamiku „narkoindustrije“. U vezi ovoga, dve su činjenice interesantne. Prva je vezana za potrošače droge. Kako je utvrdio Viktor Ivanov, rukovodilac ruske Federalne službe za kontrolu trgovine narkoticima, „2,5 miliona ruskih narkomana je zavisno od avganistanskog heroina“. Zastrašujuća cifra za zemlju od 142 miliona stanovnika. U Srbiji, na 7,5 miliona stanovnika (bez Kosova i Metohije) prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije, procenjuje se da ima između 70 i 100 hiljada zavisnika od droge. I srpsko „tržište“ se snabdeva iz Avganistana. Tako se dakle, na avganistanskoj igli, koju „bruse“ albanski posrednici, a nadziru NATO snage, nalaze milioni Rusa i desetine hiljada Srba (ali i milioni ostalih Evropljana!).

Druga zanimljiva činjenica tiče se priznavanja tzv. nezavisnosti Kosova. Do sada, ovu kvazidržavu priznalo je skoro 70 država, a prva zemlja koja je to učinila (verovali ili ne), upravo je Avganistan. Portparol avganistanskog ministarstva spoljnih odnosa Sultan Ahmed Bahin, svojevremeno je samo kratko izjavio da Avganistan podržava odluku naroda i priznaje nezavisnost Kosova. Tako je jedan NATO protektorat priznao drugog. „Proizvođač“ je priznao „veletrgovca“. Jedna narko-struktura je javno podržala drugu. Verovatno će ove dve „države“ u budućnosti uspostaviti „bliske i čvrste odnose“. 

SPECIJALNI RAT NARKOTICIMA

Proizvodnja, promet i profit od narkotika, imaju višestruke posledice po Srbiju, ali i po Rusiju. Proizvodnja i trgovina drogom obezbeđuje ogromnu zaradu realnim geopolitičkim protivnicima i Srbije (albanskom separatističkom pokretu) i Rusije (militantnim islamističkim strukturama u Srednjoj Aziji i u Čečeniji). S druge strane, promet i uživanje droge, slabi sveukupnu moć obe slovensko-pravoslavne države. Narkomani iza sebe ne ostavljaju potomstvo ili ga imaju, ali sa znatnim deformitetima i defektima. Dakle, fenomen raširene narkomanije direktno „udara“ na demografski potencijal jedne države. Uživaoci droge su nepouzdani vojnici, štaviše, opasno je njima davati pušku u ruke. Bez ispaljenog metka, samo pomoću „igle“, mnogi mladići se već unapred izbacuju iz vojničkog stroja. Tamo gde je značajan broj narkomana, veoma je prisutan kriminal – razbojništva, ubistva, prostitucija. Rečju, narkomanija je multidimenzionalan (demografski, vojno-strategijski, bezbednosni i socijalni) problem za svaku državu koja se suočava sa tim društvenim zlom.

Da li bi se učlanjenjem Srbije u NATO, obuzdala trgovina narkoticima, i samim tim, izbio iz ruku kosovskih Albanaca veliki novac, a istovremeno umanjila rasprostranjenost droge u našem društvu? Primer Rusije je veoma poučan. Pošto su SAD 2001. godine povele rat protiv terorizma i započele vojnu kampanju u Avganistanu, RF je, od tada do danas, učinila zapadnoj alijansi mnoge usluge: otvorila je vazdušni prostor za transport NATO trupa u Avganistan, preko njene teritorije prevozi se neophodan materijal, a ruske obaveštajne službe su podelile mnoge informacije sa srodnim zapadnim institucijama. Rusija je protivnicima Talibana dostavila potrebno oružje i opremu. I pored svega toga, SAD i NATO ni najmanje se nisu potrudili da spreče proizvodnju heroina u Avganistanu, koja je poprimila čudovišne razmere (rezerve čistog heroina u ovoj državi procenjuju se na skoro tri hiljade tona). A od tog heroina, kako smo videli, ovisni su milioni mladih Rusa. Zapad ne samo da nije ništa učinio da se smanji narkoprodukcija u Avganistanu, već se i aktivno opire svakom problematizovanju tog pitanja. Na 52. sednici Komisije OUN za narkotička sredstva, koja je održana marta 2010. godine, predlogu ruske delegacije, da se u završna dokumenta uključe problemi proizvodnje narkotika u Avganistanu, žestoko su se suprotstavile i isti blokirale delegacije SAD i niza zemalja Evropske Unije.

SAMI SVOJI GROBARI

Šta bi onda po tom pitanju mogla da očekuje Srbija, ako bi pristupila NATO-u? Najverovatnije ništa. Ako se jednoj Rusiji, koja je učinila tako mnogo ustupaka Alijansi, ne izlazi u susret, tek Srbija nema čemu pozitivnom da se nada. Bila bi član jedne vojno-političke strukture, koja očigledno štiti aktivnost (proizvodnju i promet narkoticima) koja je višestruko štetna po domaću populaciju, a istovremeno predstavlja značajan izvor prihoda neprijateljskoj strani (albanski separatisti). Možda bi naši vojnici i oficiri u sastavu NATO-a, morali isto kao i njihove kolege sa Zapada, da se prave „slepi“ i tolerišu produkciju i promet drogama. Drugim rečima, Srbija bi postala deo organizacije koja „pokriva“ delatnost koja joj direktno čini štetu. Slikovito rečeno, bila bi „sama svoj grobar“. Kada se vodi polemika o srpskom pristupanju NATO-u, vredelo bi razmisliti i o tom aspektu celog problema.

Izvor: Magazin "Vidovdan"

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.