Reklame

Helena Ranta, finska lekarka, posle deset godina otkriva kako je na nju vršen pritisak da optuži Srbe za masakr, što je bio povod za NATO bombardovanje

Izvor: Glas Dijaspore
VOKER ME TERO DA LAŽEM O RAČKU

Helena Ranta, finska lekarka, posle deset godina otkriva kako je na nju vršen pritisak da optuži Srbe za masakr, što je bio povod za NATO bombardovanje

U Srbiji je poznato da je „masakr“ u Račku na Kosovu bio kosovsko Markale-čista medijska manipulacija koju su režirali oni kojima je bila potrebna podrška svetskog javnog mnjenja za bombardovanje i kažnjavanje Srbije.



Skoro deset godina posle tog događaja potvrda onoga što je srpska strana od prvog dana tvrdila stiže iz prve ruke: finska forenzičarka Helena Ranta, dovedena u Račak na Kosovo da potvdrdi američke laži o tome da su srpske snage, sprovodeći navodni plan o istrebljenju Albanaca sa Kosova, poubijale 40 nedužnih civila, sada izjavljuje da šef posmatračke misije OEBS na Kosovu Vilijem Voker učinio sve što je mogao kako bi uticao na njen izveštaj. U tome mu je, kako tvrdi, zdušno pomoglo i ministarstvo inostranih poslova Finske.

Hlena Ranta je, kako prenosi finski dnevnik Helingin sanomat, 16. oktobra 2008. izjavila da je u Račku u zimu 1999. Vilijam Voker polomio od muke pero i bacio ga na nju pošto nije bila spremna da u izveštaju upotrebi „dovoljno oštar jezik“ prema Srbima, odbijajući da se povinuje njegovim zahtevima da osudi srpsku stranu kao krivca za događaje u Račku.

Finska lekarka je takođe izjavila da je i finsko ministarstvo inostranih poslova 2000. godine pokušalo da utiče na sadržaj i ton njenog izveštaja koji je, po nalogu Evropske unije, sačinila o istrazi o događajima u Račku.

Optužbe protiv amerikanca Vokera i ministarstva inostranih poslova Renata iznosi u biografiji koju je napisao Kaijus Nijemi, urednik u listu Helingin sanomat.

-Tri civilna službenika ministarstva inostranih poslova izrazila su želje, u i-mejlu koji su mi uputili, da iznesem dalekosežnije ocene i zaključke-izjavila je, dodajući da kod sebe još čuva te mejlove.

Kao što je poznato, Voker i zapadni mediji tvrdili su jednoglasno, kao u hororu, da su srpske snage u januaru 1999. ubile 40 kosovskih albanskih civila u selu Račak. Helena Ranta i njena radna grupa bili su zaduženi da ispitaju šta se ustvari desilo, ko je i kako poubijao kosovske Albance i da li su oni bili civilna lica koja su streljana ili pripadnici gerilskih snaga UČK koji su poginuli u borbama sa srpskim snagama. Namerno su protureni izveštaji da su srpske snage izvršile masakr kako bi to poslužilo kao izgovor da NATO pokrene kampanju bombadovanja Srbije u proleće 1999.



Helena Ranta u istrazi se usredsredila na forenzičko-medicinsko istraživanje i nije htela da se opredeljuje i zauzima stav o odgovornosti jedne ili druge strane, odbijajući da u toj fazi istrage koristi političku terminologiju. U leto 2000. ona je podnela izveštaj Tribunalu za ratne zločine u Hagu i rezime izveštaja EU.

Renata sada izjavljuje da je šef političkog odeljenja ministarstva inostranih poslova u to vreme Petri Toretila, sadašnji državni sekretar, tražio od nje da ukloni izvesne komentare i termine iz izveštaja pošto su bili „suviše blagi“ i nedovljno kritički, a u administraciji su očekivali da će u izveštaju izneti zaključke i ocene o tome kako su ubijeni zapravo streljani iz neposredne blizine, pucnjem u potiljak.

-Pritisak je bio veoma snažan, a dolazio je i iz medija-priznaje deset godina kasnije finska forenzičarka.

DESET GODINA OD POTPISIVANjA KUMANOVSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

Povodom 09. juna, dana kada je pre deset godina potpisan Kumanuvski mirovni sporazum, Udruženje porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosovu i Metohiji, želi da podseti domaću i međunarodnu javnost, kao i zvaničnike, da je upravo nakon dolaska UNMIK-a i KFORA na Kosovo i Metohiju, u ovoj pokrajini počinjeno najviše zločina – kidnapovanja, ubistava, trgovine organima Kosmetskih srba i nealbanaca. Po rezoluciji 1244 Unmik i Kfor je trebalo da obezbede siguran i bezbedan život za sve žitelje Kosova i Metohije, a ispostavilo se da su oni došli da omoguće povratak albanaca u njihove domove i istovremeno su tolerisali kidnapovanja i ubistva preko 2500 srba i nealbanaca, od kojih je i 34 kidnapovane dece. Tih dana, na Kosovu i Metohiji je došlo preko 50.000 vojnika, ali se zbog pogroma nad srbima i nealbancima, od stane njihovih

dojučerašnjih komšija Albanaca, za samo četri dana sa svojih vekovnih ognjišta,pod prisilom se iselilo preko 250.000 Srba, Roma, Turaka, Goranaca….

Nakon povlačenja Vojske i Policije sa Kosova i Metohije, a ulaskom vojnika KFOR-a, vratili su se i pripadnici terorističke OVK, koji su narednih dana, meseci godina na očigled pripadnika međunarodnih snaga počinili stravične zločine nad preko 2.500 nevinih građana.. Usledila su kidnapovanja, ubistva, masakri…..uglavnom srpskog ali nealbanskog stanovništva. Na Kosovu je posle dolaska Kfora proterano 250.000 Srba. Danas deceniju nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, naše Udruženje okuplja porodice kosmetskih žrtava-civila, vojnika i policajaca. Porodice koje su izgubile svoje najmilije ili za njima još tragaju, i koje svoju tešku borbu o saznanju istine o svojim članovima provode u bedi i siromaštvu širom Srbije.

I pored ponuđenih dokaza i svedoka, i predaje spiska sa imenima preko tri stotine albanskih ubica i kidnapera, do danas niko od pripadnika terorističke OVK nije odgovarao za počiljene zločine i masakre nad Srbima.

********

Podsećamo:

Vazdušni udari NATO započeli su 24. marta 1999, nešto pre 20 časova na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO Havijera Solane, posle neuspešnih mirovnih pregovora u Rambujeu. Napadi su trajali 11 nedelja i u njima je, prema procenama, poginulo oko 2.500 ljudi. U bombardovanjima, koja su bez prekida trajala 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće i spomenici kulture.



O materijalnoj šteti koja je naneta Jugoslaviji tokom bombardovanja izneti su različiti podaci, a nezavisne procene govore o šteti od oko 30 milijardi dolara. Bombardovanje je okončano 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN, a dan ranije, predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga Jugoslavije sa Kosova i ulazak u pokrajinu međunarodnih vojnih trupa.

_______________
Deo teksta objavljenog 9. septembra 2009 na sajtu Glas Dijaspore,
povodom desetogodišnjice NATO bombardovanja

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.