Reklame


Dvanaestogodišnji Đ. M, koji je zadobio teške opekotine na 90 odsto površine tela kada ga je 21.aprila na Železničkoj stanici u Nišu udario strujni udar od 25.000 volti, preminuo je prošle noći na Klinici za dečju hirurgiju i ortopediju u Nišu, potvrdio je za "Blic" pomoćnik direktora Klinike dr Dragoljub Živanović.
Izgorele patike ostale su pored vagona
Dečak se teško povredio kada se sa drugovima u toku igre popeo na jedan od starih vagona kada ga je uhvatio strujni luk, zapalio i bacio na zemlju.

Dečak je utrčao u stanicu i povikao: „Pomozite, gori mi drug!“ Zgrabio sam protivpožarni aparat i pretrčao 300 metara. Između 10. i 11. perona video sam dete kako gori. Plakao je i vrištao: „Spasite me, molim vas“.


- Krv mu je išla na usta, glava mu je bila povređena. Goreo je kao buktinja. U životu ništa strašnije i potresnije nisam video, a ratovao sam na Kosmetu - kaže Dragan Milošević, vatrogasac i čuvar firme „Ful protekta“ na železničkoj stanici u Nišu, koji je prvi pritekao u pomoć dečaku.

On kaže da su lekarima Hitne pomoći pomogli da prenesu teško povređenog dečaka.

- Da je njegov drug došao neki minut kasnije po pomoć, bio bi ceo ugljenisan. Voleo bih da preživi i da ga upoznam - kaže Milošević.

Dečak je sa dubinskim opekotinama na 90 odsto kože zbrinut na Klinici za dečju hirurgiju s ortopedijom. Lekari su učinili sve da teško povređenom dečaku spasu život ali su povrede bila fatalne. On je brzo nakon prijema u bolnicu pao u komu, pa je priključen na raspirator.

Dečakova majka Maja
- To su teške, dubinske, opekotine. Bio je svestan na prijemu, ali je brzo postao dezorijentisan. Morao je da bude priključen na mašinu za veštačko disanje. Jedna strana tela je ugljenisana, odnosno prekrivena opekotinama četvrtog stepena - rekao je juče direktor Klinike prof. dr Anđelka Slavković.

Reporter "Blica" sinoć je posetio porodicu dečaka.

- Srce moje, vrati mi se kući. Nemoj da me ostaviš sada. Molim vas, spasite mi mog lepotana zlatnog. Koga ću sada u kosicu da ljubim - jecala je baka Svetlana Mitić, grleći i ljubeći sliku unuka.

Ona je sa suprugom Zoranom podigla Đorđa, jer je njegova majka Maja obolela još u trudnoći, dok oca nikada nije upoznao.

- Đorđe je talentovan za crtanje, od džeparca je kupovao sprejove i boje. S drugovima je izašao oko 13.30 časova. Nismo znali da idu na železničku stanicu. Popeo se verovatno da bi nacrtao grafit na starom vagonu, mada su sa njih skidali i neke grafitne šipke za crtanje. Udarila ga je struja. Hteli su da ga prebace na VMA, ali je u veoma teškom stanju. Rade mu samo srce i pluća i na mašini je koja mu održava život - tužno govori dečakov deda Zoran.

Dečak je pohađao peti razred OŠ „Kralj Petar Prvi“ i, po rečima njegovih najbližih, bio je napredan za svoje godine.

- Proleće je, radovao se šetnji. Da nisam pod terapijom, ko zna da li bih ovo podnela - kaže dečakova majka Maja.

Žale zbog tragedije
U Železnicama Srbije žale zbog teškog sluučaja.
- Vagoni su bili na propisanom mestu, a železnička stanica se ne može ograditi jer su to kilometri. Strujni luk može da udari i sa dva metra daljine, zato je zabranjeno penjanje na vagone - kaže direktor Medija centra Železnice Nenad Stanisavljević.

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.