Reklame


Srbija i zvanično 'banana država'
Ovo je samo početak velike afere "Šarić". U kojoj se Dačić prvi sapleo na bananu... A ko će dalje, ostaje da se vidi. Sve ostalo je već istorija najveće političke afere u modernoj srpskoj istoriji, koja može da se završi samo na jedan način - padom Vlade i odlaskom Ivice Dačića u političku penziju, ukoliko ne završi i na nekom drugom mestu.

Ali Vučić zna da ne može sam da napravi sledeću vladu, pa se u Srbiji uveliko prave postizborne kombinatorike. Prema jednoj, koja se sve glasnije čuje iz DSS-a, stranka Vojislava Koštunice spremna je da uđe u Vladu bez samog Koštunice ili čak i da je manjinski podrži. Ovu vladu u političkim krugovima već nazivaju nemačko-ruskom, zbog Vučićevih snažnih veza u Berlinu i Koštuničinih u Moskvi. Ali ne isključuje se ni "velika koalicija", nazvana nemačko-američka, u koju ulazi DS, a koja, kako se procenjuje u Vašingtonu, ima najveći kapacitet da reši kosovsko pitanje.
Rodoljub Radulović, član narko-klana Darka Šarića, priznao je svojim šefovima i saradnicima da se nekoliko puta sastao sa aktuelnim srpskim premijerom Ivicom Dačićem, ali da tada nije znao ko je Dačić, niti čime se on bavi, objavio je Njuz.net i tako na najbolji način objasnio u kakvoj banana državi mi živimo.

I za to je najzaslužniji niko drugi do premijer, koji upravo strada od estradizacije politike koju je sam doneo, ali i toga što ga je s Rodoljubom Radulovićem, zvanim Miša Amerika, upoznala - a ko bi drugo - pevačica Ana Nikolić. I zato mu sada samo preostaje da s njom u duetu otpeva "Mišo moj", pošto mu je "Miljacka" već izmakla.

Ko bi rek'o čuda da se dese? I ko bi rekao da Srbija i dalje ima Vladu. I da sam Dačić uopšte veruje da iz ove afere može da se izvuče na zadnji izlaz kao u aferi "Kofer". Jer zaista nema države na svetu (da ne pričamo o sređenim državama u kojima impičment sledi kad vas uhvate da ste prevarili ženu, pa makar to bilo i "samo" oralno) u kojoj ne bi pala vlada u kojoj je premijer razmenjivao telefone "blekberi" sa šefom najvećeg narko-klana u Evropi.

Dačićev plan da sve preokrene napadima na DS nije prošao. Tako se uveliko sprema akcija napada na policajce koji su mu smestili - a svakome je jasno da su mu smestili Veljović & kompanija. Plan socijalista je, naime, da se optuži Rodoljub Milović, šef Uprave kriminalističke policije, koja je snimala Dačića, da je deo klana Brana Mićunovića, teško bolesnog crnogorskog dona, za koga se pretpostavlja da stoji i iza Šarića i iza Radulovića.

Ali velike smene u policiji ne dozvoljava Aleksandar Vučić jer bi onda ispalo da smenjuje ljude koji su uhapsili Miškovića i pokrenuli talas borbe protiv korupcije. Naš izvor tvrdi da je prošle nedelje umalo rešen slučaj direktora policije, i to tako što bi Dačić odustao od Dragana Markovića Markonija, a Vučić dozvolio da Veljović ode u zasluženu penziju.

Po običaju, u problem se umešao predsednik Tomislav Nikolić, koji je ovu vladu i napravio, a koji je i održava svaki put kada dođe do sukoba Dačića i Vučića. Nikolić je, kažu naši izvori, ponudio kompromisno rešenje da se za v. d. direktora policije izabere njegov savetnik za bezbednost Milorad Simić, koga cene u policiji, ali mu se kao ozbiljan problem stavlja što je u jednom trenutku radio u "Agrobanci", i to kao izvršni direktor Sektora za upravljanje imovinom, bezbednosti, komercijale i opštih poslova.

Simić je ipak, kako kažu naši izvori u MUP-u, sjajan policajac, tako da bi ga u MUP-u dobro primili, a prihvatljiv je i Dačiću jer je ranije imao jake političke veze sa SPS-om, a posebno sa Dušanom Mihajlovićem u vreme dok je bio koalicioni partner Slobodana Miloševića.

Ovaj izlaz iz krize ipak je pukao kada je Miki Rakić iznenada dao intervju jednom malom magazinu s "bombom" oko veza Darka Šarića s političarima u Srbiji. Istog dana Aleksandar Vučić potvrdio je njegova saznanja, da bi dnevne novine "Informer", poznate u poslednje vreme po informacijama iz vrha države, u tom trenutku već slale u štampariju naslovnu stranu u kojoj otkrivaju "krticu" odbeglog narko-bosa - ni manje ni više nego Ivicu Dačića. Ko bi malo bolje analizirao novine, shvatio bi da je "Informer" imao i čitavu pripremu afere, jer je samo nekoliko dana ranije označio Rodoljuba Radulovića kao šefa Šarićeve grupe, a zatim ga ražalovao iz Miše Amerike u Mišu Bananu.

Sve ostalo je već istorija najveće političke afere u modernoj srpskoj istoriji, koja može da se završi samo na jedan način - padom Vlade i odlaskom Ivice Dačića u političku penziju, ukoliko ne završi i na nekom drugom mestu. U istoriji će samo da se ispituje ko je bio srpsko "duboko grlo" i kako je Vlada pala, jer svima je valjda jasno da niko ne može da preživi ovakav političko-kriminalni zemljotres, kao i da je sve odloženo do 20. februara, kada Aleksandar Vučić treba da ode u Berlin po datum za pregovore sa EU.

Oko EU integracija, međutim, postoji nekoliko scenarija. Prema prvom, Vučić će u Berlinu pokušati da trguje s ovom situacijom, poručivši Nemcima kako "evo šta sve mora da istrpi za dobijanje datuma". Prema drugom može da se desi i da Nemci zatraže opstanak Vlade jer je njima jasno da je najlakše zatvoriti priču oko Kosova s premijerom koji je iznenada kompromitovan.

Tu se takođe dešava nekoliko interesantnih stvari. Prvo, predsednik Nikolić se odjednom uključuje u pregovore najavljenim susretom s predsednicom Kosova Atifete Jahjagom i to neposredno nakon što je nemački ambasador - kao slučajno - pustio balon oko stolice Kosova u UN.

U diplomatskim krugovima danas se govori da bi takvu stvar mogao da potpiše jedino Ivica Dačić (posebno zbog svojih javnih stavova oko podele Kosova), zbog čega očigledno predsednik države iznenada ulazi u pregovore, i to nakon što je deklaracijom (platformu su mu srušili Vučić i Dačić zajedno) ograničio premijera u pregovorima oko Kosova.

Zanimljivo je i to da Vučić u Berlin putuje s Milicom Delević, kojoj je svojevremeno nudio mesto ministra spoljnih poslova, a s kojom u Bundestagu treba da pokaže jedinstvo vlasti i opozicije oko evropskih integracija. Ono što iz Berlina opet dolazi kao probni balon jeste - osim priče o stolici u UN za Prištinu - opet neki specifičan plan za Srbiju u kojoj bi dobila ne datum, nego odmah uslovno otvaranje pregovora.

Šta god da od te dve stvari dobije Vučić, jasno je da je više nego što bi dobio Tadić, tako da bi to lideru naprednjaka samo dalo snažan vetar u leđa s kojim bi lagano mogao da izađe na izbore - uzimajući socijalistima glasove na aferi "Šarić", a demokratama na EU integracijama. Vučić ipak zna da ne može sam da napravi Vladu pa se u Srbiji uveliko prave postizborne kombinatorike. Po jednoj, koja se sve glasnije čuje iz DSS-a, stranka Vojislava Koštunice spremna je da uđe u Vladu bez samog Koštunice ili čak i da je manjinski podrži (što je put rehabilitacije stranke koji je svojevremeno prošao Ivica Dačić).

Ovu vladu u političkim krugovima već nazivaju nemačko-ruskom, zbog Vučićevih snažnih veza u Berlinu i Koštuničinih u Moskvi. Ali se ne isključuje ni "velika koalicija", nazvana nemačko-američka, u koju ulazi DS, a koja, kako se procenjuje u Vašingtonu, ima najveći kapacitet da reši kosovsko pitanje. Uočljivo je da se sve manje pominje Brisel, ali to je već deo evropske politike u kojoj su male zemlje odavno prestale da traže saveznika u Briselu ili Londonu, koji samo što nije iskočio iz EU, već u jedinom mestu gde se vodi evropska politika - Berlinu.

S druge strane, Amerikanci su prošli put zakasnili s pravljenjem koalicije, najviše zato što je Ivica Dačić napravio svoju prvu veliku grešku time što se tri dana nije javio na telefon zameniku državnog sekretara Filipu Rikeru, koji je doleteo u Beograd u specijalnu misiju. Ivica Dačić će sada imati prilike da objasni svoj potez na Molitvenom doručku u Vašingtonu u četvrtak, 7. februara, ali će svoje veze s Rodoljubom Radulovićem, zvanim Miša Amerika, morati da objašnjava i na ručku i na večeri.

Dačić će morati da objasni i svojim stranačkim kolegama na koji način misli da učestvuje na predstojećim izborima, koji ne odgovaraju nikome osim naprednjacima, a možda odgovaraju i svima uključujući i naprednjake. Jer demokrate će možda da dobiju nekog poslanika manje, ali ionako bi se osipao njihov poslanički klub sa Dušanom Petrovićem i dvojicom-trojicom njegovih ljudi. Oni čekaju odluka Vuka Jeremića, koji se pre sedam dana žalio Dačiću kako ga "namešta Miki Rakić", a svim svojim prijateljima u Beogradu ispričao kako ga trenutno ne zanima politička karijera u Srbiji, već njegova ambicija da 2014. godine postane generalni sekretar UN. Jeremić se Dačiću poverio da ima stoprocenntnu podršku Rusa i rekao mu kako mu samo preostaje da u narednih godinu dana ubedi Amerikance.

Ali ostavimo sada Vuka, koji treba da ubedi Amerikance kako mu se od uranijuma rasutog po Srbiji zaludela glava po povratku s Harvarda, i pogledajmo šta se sada dešava s najzanimljivijom figurom na političkoj sceni Srbije - Mikijem Rakićem. Čovekom koji je i Tadićev i Vučićev prijatelj. I Đilasov pomoćnik.

Medijski kontraudar na Mikija Rakića, koga su pojedini mediji pokušali da optuže za skrivanje krivičnog dela (u kome onaj koji je akter krivičnog dela po njima nije kriv), zaustavio je Aleksandar Vučić, rekavši na konferenciji za štampu kako Tadić i Rakić (Tadića niko nije pominjao u ovoj aferi osim Mlađana Dinkića) nisu krivično odgovorni.

Čeda Jovanović je odmah sve povezao i protumačio pravljenjem koalicije SNS-a i DS-a, koju prave Vučić i Rakić, baš kao što su je pravili i pre prethodnih izbora, dok je nije srušio Boris Tadić, neki kažu - na početku u intervjuu Nedeljniku u Visokim Dečanima. Ali otkud sada Boris Tadić u ovoj priči? U DS-u vlada konfuzija zbog sve jače pozicije Mikija Rakića. Jer Đilasova struja zbog toga misli da Tadić na neki način i dalje ima uticaj u stranci, dok Tadićeva struja prirodno ne podnosi Dragana Đilasa, koji ih redom smenjuje i izbacuje iz stranke, poput Dušana Petrovića.

Zbog svega toga politička situacija u Srbiji totalno je šizofrena jer Vučić priželjkuje izbore, a Đilas ih javno traži, iako nijedan ni drugi nemaju jaku i potpuno lojalnu stranku iza sebe. Možda zbog toga upravo i hoće na izbore.

Njih dvojica su prošle nedelje u jednoj agenciji za istraživanje javnog mnjenja (u čije rezultate je Nedeljnik imao uvid) detaljno proučavali nekoliko stvari: pre svega da je čak i Vučić pao za nekoliko delova procenta, što je normalno jer je prošla tenzija oko hapšenja Miškovića. S druge strane, i on je svestan da najbogatiji Srbin kad-tad mora da izađe iz pritvora, što Srbi neće razumeti kao istražni postupak, proces ili druge pravno teško razumljive stvari.

Aleksandar Vučić ima poziciju koju je nekad imao Vojislav Koštunica - njegov rejting je ogroman, ali ga ne prati njegova stranka. Istraživanje pokazuju da Vučić prvi put osvaja glasove s druge strane, odnosno glasače DS-a. Usput, pada Tomislav Nikolić (što je isto glasačko telo), tako da je Aleksandar Vučić prvi put popularniji od svog političkog oca Tomislava Nikolića.

Ali kako primećuje naš sagovornik u pomenutoj agenciji, ukoliko bi SNS sad izašao na izbore, to ne znači da bi mogao da vodi tako dobru kampanju kakvu je deset godina vodio Tomislav Nikolić. A SNS kao da zaboravlja da sada prvi put neće ići na izbore s predsednikom koji je podneo ostavku u stranci i postao predsednik svih građana.

To može da dovede i do prilične apatije nekih glasača jer je Nikolić poslednjih deset godina dobijao glasove kao dobar domaćin, Šumadinac, jedan od stričeva koji nam stalno drži predavanje što pušimo iako on ne vadi cigaru iz usta. Vučić to nema, baš kao što nema ni status "božanstva" koje je imao Vojislav Koštunica nekoliko meseci posle 5. oktobra. Vučiću raste rejting zbog borbe protiv kriminala, zbog hrabrosti koje pokazuje. Ali zar nije tako rastao i Čedomiru Jovanoviću 2003. neposredno posle akcije "Sablja", kada je ekipa oko njega imala podršku 60 odsto građana, a danas više nikad neće moći da pređe šest?

Nije nepoznato da se u Srbiji visoko leti i nisko pada, što se vidi i na primeru Borisa Tadića, koji je posle izbora izgubio i stranku. Da ne pričamo o Miloševićima, koji jedni drugima ne mogu da dođu ni na sahranu, ili o Šešelju i Draškoviću, koji su jedini imali potencijal ulične revolucije. Ogromni rejtizni bez jasnih planova ne znače mnogo, a ljudi iz SNS-a svesni su da će velike korupcionaške afere da rade cele 2013. godine, ali da onda mora da usledi ekonomska priča, na kojoj se survao i Boris Tadić.

Vučić se, pričaju u stranci, ipak nada ogromnim ulaganjima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa svojim najbližim saradnicima poslednjih nedelja priča kako šeik može potpuno da preokrene ekonomsku sliku Srbije. I valjda na tom optimizmu mnoge podseća na Zorana Đinđića, uključujući i Vesnu Pešić.

Da vodi ekonomiju ipak javno se ponudio Dragan Đilas, čovek koji uz Vučića jedini tako pasionirano gleda rejtinge. A njemu, s druge strane, oni ne idu naruku, posebno što je posle rata s Tadićem, koji je oborio rejting DS-a, sada na pomolu rat s Jeremićem, koji je najpopularniji opozicioni političar u strankama van DS-a iako se u samoj stranci ne kotira najbolje. Uz to, Đilas ima na grbači najtiražniji tabloid u zemlji, kao i novi potencijalni problem - a to je što je potezanjem afere "Šarić" zajedno s premijerom Dačićem kompromitovan i njegov zamenik Miki Rakić, koji je sada ukazao na aferu. Upućeni u dešavanja u stranci kažu da je Rakić spreman da se povuče s javne funkcije ukoliko sve ode predaleko, iako Đilasovi ljudi to vide samo kao još jedan maestralan potez srpskog Huvera.

Sve u svemu, demokrate će morati da odgovore na pitanje koje im je Vučić javno postavio - kako to da su planirali da naprave Vladu s Dačićem kad su znali za njegove susrete sa Šarićevim klanom?

I zato je ovo samo početak velike afere "Šarić". U kojoj se Dačić prvi sapleo na bananu... A ko će dalje, ostaje da se vidi. Jer ipak Amerikanci drže Šarića u ruci, a Nemci datum za pregovore sa EU. A Srbija je od prošle nedelje i zvanično - "banana država".

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.