Reklame



Sin se odrekao oca preko novina

Ja, Glišić Dragan, javno se odričem svoga oca Glišić Vlade. Moja biografija - rođen sam 15. avgusta 1979. godine. Dijete sam sa sela, završio sam treći stepen stručne spreme, metalostrugar, živim pošteno, briga me za druge. 
Ž4 = Aktuelan fenomen
To piše u oglasu koji je jučer objavljen u jednim dnevnim novinama u RS.
Ovo nije izolovan slučaj da se neko u našoj zemlji javno odriče člana svoje porodice, i to preko novina. Uprkos činjenici da ovakav akt nema nikakvu pravnu snagu, fenomen "odreći ću te se preko novina" kod nas je i dalje aktuelan.
Javno se odriču uglavnom članovi najuže porodice, najčešće roditelji djece ili obrnuto, a službenici koji rade na ovim poslovima ne sjećaju se da su imali ovakve slučajeve između braće i sestara, pa čak ni supružnika.
- Ljudi koji dođu da daju takav oglas, uvijek su prilično uznemireni. Ako im objasnimo da im to na sudu ništa neće važiti, oni i dalje insistiraju da oglas bude objavljen. Uglavnom se očevi odriču sinova ili djeca jednog ili oba roditelja - ispričala nam je jedna od radnica u oglasnoj službi banjalučkih dnevnih novina.
Prema mišljenju psihologa, postoje brojni razlozi za ovakvo ponašanje, ali se uglavnom svode na poremećene porodične odnose, materijalne ili imovinske nesuglasice, poroke kod jednog od članova porodice i slično.
Ž4 = Propao dogovor
- Kada se iscrpe sve druge mogućnosti za dogovor, postavljanje ultimatuma, pa čak i ucjenu, ljudi se ponekad odluče za ovakav korak kako bi onog drugoga izložili nekoj vrsti javne sramote i, uslovno rečeno, žigosali ga kao otpadnika iz porodice - objasnila je psihologinja Jelena Matić.
Primjeri ovakvih oglasa pokazuju da je odricanje preko novina karakteristično za manje, uglavnom ruralne sredine, koje više vode računa o porodičnom ugledu i identitetu.
Ž8 = B. SPASENIĆ
Ž6 = Duga tradicija
Odricanje od člana porodice ima i tradiciju na našim prostorima. Na Balkanu je postojao običaj odricanja od starih, kao nekorisnih, ali i kao kazna zbog surovog ponašanja. 
Od 1948. godine u bivšoj Jugoslaviji to je bila društveno propisana mjera, jer su se članovi porodica odricali svojih najbližih koji su osuđeni na robiju na Golom otoku.
Ja, Glišić Dragan, javno se odričem svoga oca Glišić Vlade. Moja biografija - rođen sam 15. avgusta 1979. godine. Dijete sam sa sela, završio sam treći stepen stručne spreme, metalostrugar, živim pošteno, briga me za druge.

Aktuelan fenomen

To piše u oglasu koji je jučer objavljen u jednim dnevnim novinama u RS.

Ovo nije izolovan slučaj da se neko u našoj zemlji javno odriče člana svoje porodice, i to preko novina. Uprkos činjenici da ovakav akt nema nikakvu pravnu snagu, fenomen "odreći ću te se preko novina" kod nas je i dalje aktuelan.

Javno se odriču uglavnom članovi najuže porodice, najčešće roditelji djece ili obrnuto, a službenici koji rade na ovim poslovima ne sjećaju se da su imali ovakve slučajeve između braće i sestara, pa čak ni supružnika.

- Ljudi koji dođu da daju takav oglas, uvijek su prilično uznemireni. Ako im objasnimo da im to na sudu ništa neće važiti, oni i dalje insistiraju da oglas bude objavljen. Uglavnom se očevi odriču sinova ili djeca jednog ili oba roditelja - ispričala nam je jedna od radnica u oglasnoj službi banjalučkih dnevnih novina.

Prema mišljenju psihologa, postoje brojni razlozi za ovakvo ponašanje, ali se uglavnom svode na poremećene porodične odnose, materijalne ili imovinske nesuglasice, poroke kod jednog od članova porodice i slično.

Propao dogovor

- Kada se iscrpe sve druge mogućnosti za dogovor, postavljanje ultimatuma, pa čak i ucjenu, ljudi se ponekad odluče za ovakav korak kako bi onog drugoga izložili nekoj vrsti javne sramote i, uslovno rečeno, žigosali ga kao otpadnika iz porodice - objasnila je psihologinja Jelena Matić.

Primjeri ovakvih oglasa pokazuju da je odricanje preko novina karakteristično za manje, uglavnom ruralne sredine, koje više vode računa o porodičnom ugledu i identitetu.

Duga tradicija

Odricanje od člana porodice ima i tradiciju na našim prostorima. Na Balkanu je postojao običaj odricanja od starih, kao nekorisnih, ali i kao kazna zbog surovog ponašanja.

Od 1948. godine u bivšoj Jugoslaviji to je bila društveno propisana mjera, jer su se članovi porodica odricali svojih najbližih koji su osuđeni na robiju na Golom otoku.

0 коментара:

Постави коментар