Reklame


Kako Đilas Investira iz senke i zarađuje milione evra
Kako je 'lovac na novac' i jedan od najbogatijih funkcionera Demokratske stranke gradonačelnik Beograda Dragan Đilas opljačkao svoj grad i svoje sugrađane?

Prema zvaničnim dokumentima inspekcijskih organa, prvo bez ikakvih dozvola i saglasnosti, a zatim pod izgovorom da se gradi „objekat za smeštaj dece, kulturno-zabavnu i sportsko-rekreativnu namenu“, firma Dragana Đilasa „Emotion Production“ je nezakonito otela gradsko građevinsko zemljište i izgradila kuću „Velikog brata“. Nakon što je sporni objekat izgrađen, naknadno su „fabrikovani“ svi papiri i Đilasu je tako omogućeno da promeni namenu objekta i da ga prilagodi za potrebe snimanja čuvenog TV serijala „Veliki brat“. Tako je Dragan Đilas 1.967,12 m2 poslovnog prostora zakupio za svega 416,6 evra mesečno i to na period od 8 godina, a istovremeno je ostvario milione evra čistog profita. Da kriminal bude još veći, naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta koje je preoteo Đilas, obračunata je i naplaćena po ceni 20% jeftinijoj od stvarne, jer se kroz papire kao investitor „provukla“ državna ustanova, a ne stvarni investitor „Emotion Production“.

Tajkun i „demokratski“ profiter Dragan Đilas
Iz dokumentacije do koje je autor ove analize došao, jasno se vidi da je aktuelni gradonačelnik Beograda Dragan Đilas iz Demokratske stranke „zaglibio“ u kriminal „do guše“, tako što je opljačkao budžet sopstvenog grada, a sebi stavi milionski profit u džep! Akciju pljačke Đilas je izvršio indirektno preko svog preduzeća „Emotion Production“ koje je u javnosti poznato po emitovanju profitabilnih TV emisija i kvizova i to: „Veliki brat“, „Menjam ženu“, „Leteći start“, „48 sati svadba“, „Uzmi ili ostavi“, „Sve za ljubav“, „Ruski rulet“ (…).
Vlasnički udeo u ovom preduzeću tajkun Đilas zapravo ima preko osnivačke firme „Multikom group“. Kako? Vrlo jednostavno, tako što Đilas i njegova bivša supruga Milica Delević-Đilas, imaju 50%, odnosno po 25% vlsničkog udela u preduzeću „Multicom Group“, a ovo preduzeće je sa 49% odsto akcija osnovač i vlasnik preduzeća „Emotion Production“ Beograd.
Prema navodima iz zapisnika (nalaza) broj: AB-22/06-001, koji su 30.aprila 2007.godine sačinili inspektori Agencijeza budžetsku reviziju Grada Beograda Vera Agić i Ankica Šinka, Đilasevo preduzeće „Emotion Production“ je u sprezi sa gradski vlastima proizvelo kriminal širokih razmera i tako steklo ogroman profit. Budžetski inspektori su otkrili da je kršenjem propisa i procedura Đilasevo preduzeće na najperfidniji i najkriminalniji mogući način, bukvalno otelo gradsko građevinsko zemljište u cilju izgradnje objekta (kuće) za snimanje TV serijala „Veliki brat“! S obzirom da je reč o aferi koja se ne može rezimirati u kratkim crtama, najbolje je osloniti se na zvanične dokaze i na taj način sklopiti „mozaik“ ovog kriminala u kome su svoj interes imali Dragan Đilas i njegovi pajtaši, a štetu pretrpeli beograđani. Gde je početak, a gde kraj ove priče autor će detaljno obradi i prezentovati u ovoj analizi.
Sportski centar dobio zemljište, a Đilas preoteo
Naime, sve je počelo tako što je Izvršni odbor Skupštine grada Beograda svojim rešenjemod 26. juna 2002.godine, na desetogodišnje korišćenje, bez obaveze plaćanja naknade, Sprotsko-rekreativnom centru „Pionirski grad“ ustupio gradsko zemljište sa određenim objektima. Zapravo radi se o parceli broj: 3543/1 koja je upisana u katastarsku opštinu Stara Rakovica. Predaja na korišćenje ove nepokretnost u svojini grada, odnosno u državnoj svojini, bila regulisana između SRC „Pionirski grad“ i grada Beograda ugovorom koji datira od 21. septembra 2005.godine.
Što se tiče samog ugovora, njime je bilo precizirano da SRC „Pionirski grad“ bez saglasnosti grada i nadležne Direkcije, ne može davati u zakup drugim fizičkim i pravnim licima poverenu nepokretnost u državnoj svojini koju dobija na korišćenje u ulici Kneza Višeslava br.27. Takođe, ugovor je obavezao SRC „Pionirski grad“ da adaptaciju i radove na datoj nepokretnosti može vršiti i to isključivo uz predhodno pribavljenu saglasnost Grada kao nosioca prava korišćenja i uz odobrenje nadležnog organa za građevinske poslove pri gradskoj upravi. Potpisivanju ovakvog ugovora je svakako predhodilo i davanje pismene saglasnosti 12. avgusta 2005.godine od strane Republičke direkcije za imovinu i to u formi rešenja.
Ovim aktom, nadležna Direkcija je praktično podržala odluku gradske vlasti da SRC „Pionirski grad“ na korišćenje dobije navedenu nepokretnost, koja će nešto kasnije, (nakon deset dana) postati predmet mešetarenja i eksploatacije u svrhu razvoja i širenja biznisa firme Dragana Đilasa.
I kad ne može dozvola za gradnju, za Đilasa sve može
Da je u ovom slučaju odmah mogao da se nasluti kriminal, svedoči i podatak da su nadležni u SRC „Pionirski grad“, još 06. jula 2005.godine, Sekretarijatu za urbanizam podneli zahtev za izdavanje akta o urbanističkim uslovima za građenje i to na delu katastarske parcele broj: 23 u katastarskoj opštini Stara Rakovica.
Nakon mesec dana „čekanja“, već 09. avgusta 2005.godine, nadležni Sekretarijat za urbanizam je izdao izvod iz „Generalnog urbanističkog plana Beograda do 2012.godine“, iz kog se jasno videlo da se ne može započeti sa građenjem na navedenoj parceli. Zašto? Zbog toga što je navedena parcela prema urbanističkim uslovima namenjena za „javne službe, javne objekte i komplekse-površine za objekte i aktivnosti od opšteg interesa“.
Dakle, u konkretnom slučaju, sa gradnjom se može otpočeti ukoliko se pribavi odobrenje do koga se dolazi uz dugu u striktnu zakonsku proceduru, što podrazumeva i izradu prateće, tehničke dokumentacije.
Kako se ovde žurilo da Đilaseva firma što pre „uđe u biznis“ tako je bez ikakvog odobrenja za gradnju, već 22. avgusta 2005.godine između SRC „Pionirski grad“ i preduzeća „Emotion Production“ potpisan je ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Ugovorena „saradnja“ je podrazumevala obezbeđenje lokacije za postavljanje montažno-demontažnog privremenog objekta na delu parcele koju koristi SRC „Pionirski grad“ i to na period od pet godina (od 2005. do 2010.godine), a za potrebe produkcije i proizvodnje serijala „Veliki brat“ („Big Brother show“).
Kako Đilas investira „iz senke“
Ovim ugovorom, Đilaseva firma je sebi obezbedila najveće moguće beneficije isturajući SRC „Pionirski grad“ kao formalno pravnog „invenstitora“, iako ova ustanova to uopšte nije bila. Ugovorom je SRC „Pionirski grad“ bio obavezan da preduzeću „Emotion Production“: 1) obezbedi lokaciju sa „kompletnom infrastrukturom“ (struja, kanalizacija, vodovodna mreža i dr.); 2) da „izdejstvuje i obezbedi“ sve potrebne građevinske i druge dozvole za postavljanje objekta; 3) kao i to da se čak „formalno pravno kao invenstitor“ prijavi za pribavljanje svih potrebnih dozvola od nadležnih organa „na što efikasniji i ekonomičniji način“.
Pritom je ugovor podrazumevao i to da SRC „Pionirski grad“ ni jednog momenta neće polagati bilo kakvo pravo vlasništva nad objektom. Sa druge strane „Emotion Production“ se obavezao da će: 1) SRC „Pionirski grad“ dobiti naknadu za privremeno korišćenje lokacije u iznosu od 50.000 evra u dinarskoj protivrednosti i to u pet rata; 2) snositi sve troškove izdavanja dozvola; 3) snositi sve troškove korišćenja infrastrukture; i 4) izvršiti demontažu i ukloniti objekat po isteku ugovornog roka.
Ugovor između SRC „Pionirski grad“ i preduzeća „Emotion Production“ ne samo da je bio skandalozan, već je u velikoj meri bio i protivzakonit. Jasno je da jedan ovakav „dil“ nadležne institucije ne mogu verifikovati kao zakonit, pa nije ni čudo što je ugovor potpisan bez predhodno pribavljenih saglasnosti grada Beograda i Republičke direkcije za imovinu. Takođe u momentu potpisivanja ugovora nije postojalo ni odobrenje za izgradnju veću od 800 m2 koje je trebalo da bude pribavljeno od nadležnog sekretarijata.
Bez obzira na sve okolnosti i činjenice, ovakvo bezakonje nije smetalo Đilasevom preduzeću „Emotion Production“ da kao izvođača radova angažuje firmu „Eopod“ i da u periodu od 01.septembra do 06.oktobra 2005.godine sagradi privremeni objekat za snimanje serijala „Veliki brat“. Međutim, na ovu činjenicu je reagovala građevinska inspekcija koja je dana 6. oktobra 2005.godine svojim rešenjem naložila formalno pravnom „invenstitoru“ SRC „Pionirski grad“ da obustavi radove i da demontira čeličnu konstrukciju u roku od 5 dana. Čelična konstrukcija je demontirana, ali je temelj ostao neporušen. Postavlja se pitanje zašto temelj nije porušen?!
Đilas prvo sagradi, pa tek onda dobije dozvolu
Kako su nadležni u SRC „Pionirski grad“ i odgovorni u preduzeću „Emotion Production“ bili potpuno svesni da grade objekat bez potrebnih saglasnosti i građevinskih dozvola, a da za ugovoreni objekat (s obzirom na namenu) nikako i nikada ne mogu da dobiju odgovarajuće dozvole, neko je smislio kako ovaj problem, fingiranjem papira, može da bude rešen. Tako je SRC „Pionirski grad“ još 06.septembra 2005.godine Sekretarijatu za urabnizam uputio zahtev za izdavanje odobrenja za izgradnju objekta „za smeštaj dece, kulturno-zabavnu i sportsko-rekreativnu namenu“ površine oko 1.800 m2, koji će navodno graditi iz sopstvenih sredstava! Verovali ili ne,
Sekretarijat za urabnizam je 17. marta 2006.godine doneo rešenje „o odobrenju izgradnje objekta za dnevni boravak dece“ površine čak 1.967,12 m2 u okviru SRC „Pionirski grad“, a navedeno rešenje je (s obzirom na delatnost SRC „Pionirski grad“) izdato na ime Sekretarijata za sport i omladinu. Rešenje o odobrenju izgradnje je postalo pravosnažno tek 3.aprila 2006.godine, a kuća „Velikog brata“ je odavno bila sagrađena još u 2005.godini!

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.