Reklame


Srbiji preti haos
Dok čitam vesti iz Banjaluke, da je u hali “Borik”, gde se okupilo rukovodstvo Srbije, Republike Srpske, SPC-a i predstavnici diplomatskog kora u BiH, pronađeno naoružanje i eksplozivna sredstva, ne mogu da se otmem utisku da je u Srbiji 47.000 komada oružja u rukama privatnih kompanija za fizičko-tehničko obezbeđenje, u kojima prema procenama radi od 25.000 do 60.000 ljudi, jer tačan broj ne znaju u MUP-u, što samo po sebi govori o neozbiljnom, neodgovornom i sumnjivom odnosu vrha MUP-a prema tom vrlo važnom pitanju.


Reč je dakle o broju angažovanih u privatnom sektoru obezbeđenja i broju komada naoružanja kojima raspolažu, koji je veći od broja srpskih policajaca i cevi kojima oni raspolažu. Kad na to dodate da među tim privatnim kompanijama imate i one koje su sastavni deo organizovanih kriminalnih grupa visokog nivoa, praktično regularno naoružanih, onda se ne možete oteti utisku da u MUP-u te grupe imaju “saveznike” za svoj privatni biznis.
U predizborno vreme taj problem je alarmantne prirode. Takve prirode je i činjenica da lica sa srpskih poternica koja raspolažu bogatstvom, koje se meri u stotinama miliona evra, predstavljaju prvorazrednu opasnost po sistem nacionalne bezbednosti u ovoj zemlji, posebno kad imaju podršku u nekim političkim i poslovnim krugovima u Srbiji, i recimo podršku vlasti u Podgorici koja Beogradu ne može oprostiti procese protiv Darka Šarića i Stanka Subotića Caneta.
Lica sa poternica, ali i neka druga, razna i mnogobrojna, imaju motiv, svako svoj, da u Srbiji sve gori u predstojećoj izbornoj kampanji, i da se neki ljudi na vlasti odgovorni za ugrožavanje njihove slobode i kapitala zamene ljudima po njihovoj volji, onima koji njih i njihovo delovanje neće ugrožavati, a svakako će da ih “amnestiraju”.
Meni nije jasno kako BIA do sada nije izvela nešto slično onom što je izveo recimo Iser Harel, čuveni šef Mosada koji je “pokupio” u Argentini nacističkog zločinca Ajhmana koji je osvanuo u sudnici u Izraelu. Možda zato što Saša Vukadinović nije Iser Harel, ili zato što BIA nije Mosad. Boris Tadić ipak ima sličnosti sa Ben Gurionom, pa me utom više čudi njegovo nemo promatranje svih odbeglih iz ove zemlje koji uz pomoć saveznika u organizovanom kriminalu u zemlji atakuju da kroz predstojeći izborni proces u Srbiji dođu na vlast, isto kao što je Milorad Ulemek Legija i njegov JSO “mutirao” i ubacio se na vlast 5. oktobra, da bi nakon izvesnog vremena svi shvatili, pa i Zoran Đinđić, da su pogrešili. Ta greška je Srbiju skupo koštala, toliko da ni danas ne možemo da se izađemo iz blata posledica koje su proistekle iz pakta sa đavolom.
To je poruka i Tomislavu Nikoliću i Borisu Tadiću. Ne ulazite u pakt sa đavolima zarad izbornog rezultata. To se uvek završi na štetu i lidera i đavola, ali ponajviše na štetu Srbije.
Strani faktor, tajkuni, politička elita kako iz vladajućih garnitura tako i iz opozicionih, bore se za što veći uticaj na predstojećim izborima, a opredeljenje je da se do tog cilja dođe upotrebom baš svih sredstava u najekstremnijim slučajevima i strukturama.
To pitanje netransparentnih ratova između dobrih momaka i loših momaka opredeliće izbornog pobednika. Neće biti pitanje izborne pobede ni EU ni Kosovo, ni ekonomija ni standard ni korupcija i organizovani kriminal, ni razna druga pitanja. Izbornog pobednika će opredeliti oni koji pobede u netransparentnom ratu, oni koji će poraziti mafiju koja preti da preuzme državu, ili mafija koja će pobediti Srbiju. Stvar je prosta, nalik na šablonirane holivudske filmove gde je uvek reč o good boy & bad boy.
Da li će i koga će srpska javnost, tj. birači, prepoznati kao dobre momke, a koga kao loše, jeste pitanje koje će opredeliti budućnost Srbije naredne četiri godine. Znam da javnost gotovo ništa, al‘ zaista skoro pa ništa na osnovu ovakvog sistema informisanja u zemlji, ne zna o stvarnom stanju u zemlji i opravdano se pribojavam da će u preostalom vremenu do izbora izostati jasne, pouzdane i presudne informacije koje opredeljuju građane Srbije u smislu ko su loši, a ko dobri momci, i ko zaista treba da vodi ovu razočaranu, izmrcvarenu i siromašnu zemlju u bolju budućnost. Iako naivni misle da ne može biti gore od današnjeg stanja – greše, može biti mnogo, mnogo gore, a najgore od svega je Tadićevo nečinjenje i Nikolićevo pogrešno činjenje.

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.