Reklame


DONEDAVNI ŠEF ITALIJANSKE DIPLOMATIJE FRANKO FRATINI U RAZGOVORU SA ŽELJKOM PANTELIĆEM, DOPISNIKOM NEDELJNIKA IZ RIMA, IZNEO JE STAVOVE ITALIJE O KANDIDATURI SRBIJE ZA ČLANSTVO U EU, ULOZI NEMAČKE I HOLANDIJE U TOM PROCESU, PREGOVORIMA BEOGRADA I PRIŠTINE, HAŠKOM TRIBUNALU, SVOM ODNOSU SA VUKOM JEREMIĆEM, MOGUĆNOSTI DA SNS POBEDI NA PREDSTOJEĆIM IZBORIMA...

Niko u Evropi ne poznaje Srbiju i Srbe bolje od nas Italijana, poručuje Fratini
Franko Fratini je u poslednjih deset godina bio jedan od arhitekata italijanske diplomatije na Zapadnom Balkanu i komesar Evropske komisije koji je započeo proces vizne liberalizacije, u neku ruku „otac" jednog od retkih benefita koji srpski građani mogu direktno da iskuse: slobodno putovanje u EU. Upravo zbog toga, u ekskluzivnom intervjuu za Nedeljnik, on ne ostavlja prostor za dvostruka tumačenja: „Italija neće dozvoliti da srpskim građanima ponovu budu uvedene vize. Ako neko to predloži od država članica EU, Italija će to sprečiti", poručuje Fratini.

Naš polučasovni razgovor sa Fratinijem počeli smo obaveznim pitanjem svakog novinara koji je proveo više od mesec dana u Briselu u prvoj deceniji 21. veka: Koliko je godina Srbija izgubila na putu za EU zbog prvobitnog odbijanja da sarađuje sa Haškim tribunalom, zatim zbog nedovoljne saradnje i, na kraju, odsustva rezultata i pored jasne političke volje da se uhapse begunci?
„Teško je reći koliko je godina Srbija izgubila, rekao bih previše, ali je, želim to posebno da naglasim, zahvaljujući predsedniku Tadiću i njegovom ličnom angažmanu taj problem rešen i da se zahvaljujući takvoj politici Srbija pokrenula na putu evropskih integracija. Evidentno je da je saradnja sa Haškim tribunalom imala svoju težinu. To je bila lekcija za sve zemlje čiju je cenu platila Srbija. Sarađivati sa Haškim tribunalom i raditi na privođenju pravdi osoba odgovornih za najteža krivična dela nije samo obaveza nego prilika da se pokaže privrženost evropskim principima i vrednostima. Ko ne sarađuje usporava svoj hod ka članstvu u EU i Srbija je, na žalost, to iskusila na svojoj koži", ocenjuje Fratini.

Da je Srbija u potpunosti sarađivala sa Haškim tribunalom, da li bi bila u boljoj poziciji ne samo u procesu evropskih integracija nego i u diplomatskom nadmudrivanju oko Kosova?
Srbija se našla ispred dva velika problema istovremeno: saradnja sa Haškim tribunalom i Kosovo. Da je prvi problem rešen ranije, jasno je da bi put ka EU bio mnogo lakši i brži i da bi se stiglo sa većim kreditom i šansom da dobije više u raspetljavanju problema Kosova. Ali, ne mogu a da ne podvučem još jednom da je Srbija sa predsednikom Tadićem mnogo ranije, pre nego što je uhapšen Mladić, činila sve što je bilo u njenoj moći da pronađe optužena lica. Međutim, ne postoji uvek znak jednakosti između napora i rezultata. Ponekad politička volja nije dovoljna da bi se uhapsili begunci. Zato mislim da bi oni koji su štitili Mladića trebalo da odgovaraju pred nadležnim organima jer su oni odgovorni što Srbija nije u boljoj poziciji.

Koje su države prve postavile vezu između ponašanja Beograda prema Prištini i dalji tok evropskih integracija Srbije?
To je učinilo nekoliko članica EU, pre svih Holandija i Nemačka. One su tokom internih diskusija unutar organa EU izašle sa stavom da odnos Srbije prema Kosovu potpada pod plašt pravnih tekovina EU i da samim tim to uslovljava dalji napredak Beograda ka članstvu u EU. Verujem da je takva postavka pogrešna. Treba objasniti državama kao što je Holandija da su kada je Srbija počela proces evropskih integracija postojala određena pravila i da ta pravila ne bi trebalo da budu menjana u toku procesa. Ne može priznavanje Kosova da bude preduslov za Srbiju da bi mogla da uđe u EU. Nekoliko evropskih država nije priznalo Kosovo, među kojima i vrlo važne zemlje, kao na primer Španija, i to mora da se uzme u obzir.

Znamo o čemu Srbija sanja

U diplomatsko-novinarskim kuloarima Brisela i Rima kruži priča da je Vaše prijateljstvo sa ministrom spoljnih poslova Vukom Jeremićem toliko prisno da čak i kad uđete na sastanak sa različitim stavovima, sa njega izađete s jedinstvenom pozicijom?
Vidite, kad postoji iskreno prijateljstvo između ljudi koji sarađuju, onda je lakše raditi. Mi Italijani dobro poznajemo Srbiju, bolje od bilo kog u EU znamo stanje na terenu, šta se događa, šta bi Srbija želela, o čemu sanja. Kad postoji poverenje, onda je još lakše pronaći sve tačke gde možemo jedni drugima da pomognemo. Ne krijem da me za Jeremića veže veliko prijateljstvo izgrađeno na sigurnosti i uverenju da ministar Jeremić ne bi slagao ni mene, niti moju državu ni o jednom pitanju vezanom za odnos Rima i Beograda. To isto važi i za mene u odnosu prema Vuku i Srbiji.
Poznajući stavove Holandije i Nemačke, ali i Francuske prema proširenju EU, koji su se drastično promenili u poslednjih pet godina, ne čini li Vam se da se Kosovo koristi kao izgovor za sakriveni cilj: usporiti maksimalno proces proširenja, a krivicu svaliti na balkanske zemlje koje nemaju snage ili volje da se okrenu evropskoj budućnosti. Jer, ne blokira se samo Srbija u procesu evropskih integracija već i Kosovo?
Taj problem postoji i bilo bi lakomisleno potcenjivati ga. Suočavamo se sa takozvanom evropskom mukom za dalje proširenje. U mnogim državama se registruje negativan stav prema daljem proširenju EU i postavlja se pitanje da li je momenat da se nastavi sa prijemom novih članica. To, naravno, čini još tvrđim negativan stav pojedinih država prema proširenju, i među njima je Nemačka. Mislim da tu treba da razlikujemo dve stvari. Jedno je razmisljati o proširenju i vagati prednosti i probleme proširenja, drugo je zahtev da se postavljaju novi uslovi za napredovanje u procesu evropskih integracija kako bi se isti proces usporio. Dakle, ja mogu da imam određene nedoumice i sumnje u prednosti daljeg proširenja EU, ali je pogrešno da zbog tih mojih nedoumica, menjam pravila igre i postavaljam nove uslove koji nisu važili za zemlje koje su prethodno ušle u EU. Potrebno je da se uzme u obzir da javno mnjenje ima veliki uticaj na vlade u članicama EU. U Nemačkoj i Francuskoj imaju velike nedoumice oko daljeg proširenja i to je realan problem za sve, zato je potrebno raditi na tome da se promeni stav javnog mnjenja u tim zemljama o Srbiji i proširenju. Srbija mora da pokaže da je za EU i samim tim je za Nemačku i Francusku korisno da ona postane deo EU. Samo se tako suprotstavlja negativnoj slici, u suprotnom rizikujemo da se nadjemo u pat poziciji, bez resenja za nastali problem.

Šta ste u tom kontekstu savetovali srpskom predsedniku Borisu Tadiću i ministru spoljnih poslova Vuku Jeremiću tokom brojnih susreta koje ste imali s njima?
Stavljao sam uvek akcenat na tri stvari. Prva je da moraju da daju čvrste dokaze da Srbija poštuje tzv. Aki Komuniter (evropsko zakonodavstvo, pravne tekovine i obaveze koje važe u EU), odnosno da Srbija radi svoje domaće zadatke na dostizanju evropskih standarda. Druga stvar koju sam predočavao je da je važno pokazati potpunu spremnost Srbije da razgovara, pregovora ili vodi dijalog o Kosovu i da drži otvorena vrata bezuslovno za pregovore. Treća stvar na kojoj sam insistirao je da u svakoj prilici tokom sastanaka sa čelnicima EU i država EU izloži razloge zbog čega Srbija treba da bude deo EU, sa svim svojim kvalitetima, naglašavajući da je stabilnost Balkana prilično osigurana ako je Srbija u Uniji, te da EU ima veliku prednost ako u Beogradu imamo proevropsku vladu.

0 коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.